Jednog popodneva moja majka je napravila večeru poslije teškog dana na poslu.
Stavila je na tanjir jaja, salatu i zagoreni hljeb ispred mog oca…
Odmah sam primijetio taj zagorjeli hljeb…
I čekao sam kada će se početi žaliti zbog njega, ali moj otac je počeo da ga jede, smiješi se i upitao me kako sam proveo svoj školski dan.
Mama je tada počela da se izvinjava mom ocu zbog prepečenog hljeba.
Nikad neću zaboraviti njegov odgovor: “Dušo ja volim prepečeni hljeb!”
Kasnije legao sam u krevet i moj otac je došao da me poljubi za laku noć i upitao sam ga da li zaista voli prepečeni hljeb.
Zagrlio me i rekao: “Tvoja majka je imala težak dan i zaista je umorna, ali je pripremila obrok za nas, zašto bih je sramotio ili povrijedio. Zagorjeli hljeb neće povrijediti nikoga ali riječi su veoma bolne.”
Moramo znati kako poštovati šta neko uradi zbog nas, iako nije savršeno kako bismo mi htjeli, to se itekako računa i naravno niko nije savršen.
Leave a Reply