Pravoslavni vjernici danas slave Veliku subotu, drugi dan od raspeća Isusa Hrista i uoči Njegova uskrsnuća.
Velika subota se obilježava u molitvi, miru i tišini, kao dan žalosti za raspetim Kristom, kada je Njegovo tijelo ležalo položeno u grobu.
Veliku subotu još nazivaju i „Strasna subota“, „Zavalita subota“ ili „Dugačka subota“, u znak sjećanja na duge Kristove muke na križu.
Hrišćani vjeruju da je na ovaj dan Kristovo tijelo bilo u grobu, dok je Njegov duh boravio u Adu. U isto vrijeme, Isus je na prijestolju bio s Ocem i Duhom Svetim, jer je On sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Presvetog Trojstva.
Vjeruje se da je tada Gospod duše pravednika iz Ada uveo u rajska naselja, a ikona na kojoj je Hrist prikazan kako za ruku drži Adama i Evu, dok su Mu pod stopalima razbijena vrata Ada, prikazuje upravo taj sveti događaj.
Narodni običaji i pripreme za Uskrs
Također, postoji vjerovanje da se na Veliku subotu treba završiti svi poslovi i pripreme za doček Uskrsa. Tada se čisti i uređuje kuća, priprema hrana, odjeća, farbaju se jaja prije izlaska sunca. U nekim krajevima mijesi se posebna vrsta kruha s bosiljkom, kao i manji kolači.
Na Veliku subotu se ne radi u polju, a žene ne obavljaju ručne radove. Vjeruje se i da bi se toga dana trebalo učiniti neko dobro ili milosrdno djelo – da bi „nekome krenulo“.
Na posljednji dan Sedmice stradanja i smrti, vjernici cjelivaju plaštanicu na Hristovu grobu, koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare, a krajem dana u subotu, neposredno pred slavlje Uskrsnuća, uz poseban ophod oko crkve, unosi se u oltar.
Nonoćna uskrsna liturgija
Ponoćnom uskrsnom liturgijom završavaju se dani žalosti i počinje slavlje Uskrsa. Svećenici se u pravoslavnim hramovima, u znak uskrsne radosti i pobjede nad smrću, presvlače u svečane odežde i u osvijetljenim crkvama čitaju Evanđelje o radosnoj vijesti anđela.
Vjernici koji dolaze na ponoćnu liturgiju mogu obući svjetliju odjeću, čime simbolično najavljuju prekid žalosti i Hristovo uskrsnuće.
Početak uskrsnog slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima, koja prvi put zvone nakon dana žalosti, kada su se umjesto liturgija služili carski časovi, a bogosluženja najavljivala drvenim klepalima.
Vjernici u hramovima odgovaraju molitvom na horsko pojanje anđela, i s upaljenim voštanicama iščekuju Uskrsnuće, najradosniji blagdan pobjede života nad smrću, na kojem se temelji cijela kršćanska vjera.
Zajednička molitva na Veliku subotu poštuje se u svim pravoslavnim crkvama, a u Jeruzalemu su sva događanja vezana za Crkvu Kristova groba, gdje vjernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi „blagodatnog ognja“.
Leave a Reply