Nemoguće je zamisliti život bez osjećaja ozlojeđenosti – svi se, htjeli ili ne, ponekad dotičemo najosjetljivijih tema koje mogu dovesti do nesuglasica i sukoba.
Često najviše stradaju upravo oni koji su nam najbliži. Njihove rane traju duže i bole jače nego bilo koja uvreda koju nam može nanijeti stranac. Slažete se, zar ne? Riječi nepoznatih ljudi ne dotiču nas ni približno onoliko koliko nas mogu povrijediti riječi onih koji su nam važni.
Zašto se to događa? Da li nas voljeni ljudi povređuju namjerno, ili možda iz vlastite nemoći? I što svako od nas treba znati kada nas uvrijedi neko do koga nam je stalo?
Parabola o prijateljstvu i oprostu
Postoji jedna mudra priča o dva najbolja prijatelja koji su se, usprkos bliskosti, ipak posvađali. Svađe uvijek bude emocije, a niko ne želi biti taj koji je izgubio. Tako je i jedan od prijatelja, u naletu bijesa, ošamario drugog.
Uvreda je boljela, ali povrijeđeni prijatelj nije uzvratio – umjesto toga, napisao je u pijesak:
“Moj najbolji prijatelj me danas ošamario.”
Vrijeme je prolazilo i život ih je ponovo stavio na iskušenje. Ovoga puta, povrijeđeni prijatelj se našao u opasnosti – počeo se daviti, a njegov prijatelj, isti onaj koji mu je ranije nanio bol, pojurio mu je u pomoć i spasio ga.
Ovaj put, umjesto u pijesak, prijatelj je urezbario riječi u kamen:
“Moj najbolji prijatelj me danas spasio.”
Zašto pijesak prvi put, a kamen drugi put?
Pouka priče
Moramo naučiti opraštati. Kada nas neko povrijedi, trebamo zapisati to u pijesak, gdje će vjetar oprosta obrisati tragove boli. Ali kada nam neko učini dobro, trebamo to urezati u kamen – kako bi sjećanje na zahvalnost ostalo zauvijek.
Oprost je najviši čin milosti. On ne znači slabost, već snagu. Ljudi koji znaju oprostiti uvijek će biti sretniji od onih koji u srcu nose ogorčenost.
Zašto je važno oprostiti?
Opraštanje nije nešto što svako može lako postići. Ali, pokušajte ne zamjerati – već razumjeti. Kada oprostimo, oslobađamo ne samo drugu osobu, već i sebe.
Sve ono što je bilo ružno treba precrtati iz svog života, kao da se nikada nije dogodilo. Naučite opraštati onima koji su vam bliski, jer prijatelji i porodica nisu nešto što se može pronaći tek tako.
Često vrijeđamo druge u naletu emocija, ne razmišljajući. Ponekad jednostavno moramo “ispustiti paru” – i to treba shvatiti s razumijevanjem.
Na kraju, svi mi griješimo. Ali samo oni koji znaju oprostiti i prihvatiti druge onakvima kakvi jesu, mogu zaista osjetiti mir i sreću.
preuzeto
Leave a Reply