Jako mi se svidjela. Ona zgodna profesorica, a ja radim na građevini kao običan radnik. Dodao je na fb, skupio hrabrosti, javio joj se. Pisali malo, shvatim ja koliko je djevojka pametna, obrazovana, dobra. Osjetim se manje vrijednim i prestanem joj se javljat više.
Mislio sam ako je i pozovem na kafu, odbit će me, ko sam ja za nju. Nakon nekih mjesec dana sretnemo se slučajno, prva me pozdravi, krenemo ono u priču. Kontam probat ću pa šta bude, pozovem je na kafu. Desila se i druga, treća..da bih joj nakon nekoliko izlaza priznao zašto sam se prestao javljat neko vrijeme, da bi mi ona rekla “pa konju jedan, molila sam Boga da mi se javiš, toliko si mi se svidio..”
Šok sam doživio. I uživamo evo već 8 mjeseci, imam osjećaj da je znam čitav život! A zbog gluposti sam sve ovo mogao propustiti…
Leave a Reply